informacije o Osmium » Znanstvenici zaslužni za otkriće

Zbog visokog tališta sirova platina prvi je put uspješno otopljena tek u 18. stoljeću, i to usmjeravanjem sunčeve svjetlosti prema velikom konkavnom zrcalu. Godine 1797. francuski kemičar i političar Antoine-François de Fourcroy bio je vrlo blizu otkrića osmija dok je analizirao netopive ostatke platinske rude. Ovaj rad s platinskom grupom metala postavio je temelje koje su nadogradili kemičar i mineralog Smithson Tennant te kemičar i fizilar William Hyde Wollaston, koji je kasnije postao tajnikom Kraljevskog društva za unaprjeđenje prirodnih znanosti. Baveći se lako topivim ostatcima platine, Wollaston je početkom 18. stoljeća otkrio paladij. Proučavajući manje topive ostatke, Tennant je 1803. i 1804. otkrio iridij i osmij. Tek je 1844. godine njemačko-baltički kemičar Karl Ernst Klaus otkrio rutenij.

Tennantovi eksperimenti započeli su 1803. ispitivanjem suhog ostatka platine, čijim je otapanjem u kalijevom nitratu (KNO3, kalijeva sol dušične kiseline) i dodatkom vode dobio hlapljivi metalni oksid. Tennant je kasnije iz ove otopine ostatka platine u kalijevom nitratu izolirao metalni osmij. Metal je dobio ime po grčkoj riječi osme, što znači miris, poput onog koji nastaje od njegovog hlapljivog oksida. Godine 1813. Tennant je imenovan profesorom kemije na Sveučilištu u Cambridgeu.